Ansambli
Ariodante
G. F. Händel
New Trinity Baroque & Beogradska barokna akademija
2. oktobar 2026.
19:00
Format: Koncertna verzija opere
Trajanje: oko 2 sata i 30 minuta
Dirigent: Predrag Gosta
Lokacija:
Crkva Sv. Elizabete
Ćirila i Metodija 11
Telep, Novi Sad
Beogradska barokna akademija: Ariodante
Ovogodišnje, 26. izdanje međunarodne Beogradske barokne akademije posvećeno je jednom od vrhunaca barokne opere – Händelovom Ariodanteu.
Od 24. septembra do 2. oktobra 2026. mladi profesionalni pevači i instrumentalisti radiće intenzivno na ovom delu zajedno sa međunarodnim timom umetnika i pedagoga. Akademija se završava koncertnim izvođenjima opere, među kojima je i nastup na festivalu Dani barokne muzike u Novom Sadu 2. oktobra.
Muzičko vođstvo i rad sa pevačima vodi Predrag Gosta, dirigent i osnivač ansambla New Trinity Baroque. Instrumentalni rad vodi violinista Simone Pirri, uz članove ansambla New Trinity Baroque, specijalizovanog za istorijski informisano izvođenje muzike 17. i 18. veka.
Poseban doprinos radu na Händelovoj operi daje i međunarodno priznata kontratenorka Sonia Prina, jedna od vodećih interpretatorki Händelovog repertoara, dok je među mentorima i Sandro Rossi.
Rezultat ovog intenzivnog umetničkog rada publika će čuti u koncertnoj verziji Ariodantea – opere pune virtuoznih arija, snažnih emocionalnih kontrasta i izuzetnog dramskog naboja.
Trajanje koncerta: približno 2 sata i 30 minuta.
O operi Ariodante
Händelov Ariodante (HWV 33) je opera seria u tri čina, komponovana 1734. godine. Premijerno je izvedena 8. januara 1735. u londonskom Covent Garden Theatre i otvorila je Händelovu prvu sezonu u ovom pozorištu. Libreto je zasnovan na tekstu Antonija Salvija, inspirisanom epizodama iz Ariostovog čuvenog epa Orlando Furioso.
Opera je nastala u posebno zanimljivom trenutku Händelove londonske karijere. Nakon što je njegov dotadašnji vodeći kastrat Senesino prešao u konkurentsku Opera of the Nobility, Händel je okupio novu pevačku postavu i počeo da radi u Covent Gardenu. Zahvaljujući angažovanju čuvene francuske plesačice Marie Sallé i njene trupe, Ariodante sadrži i plesne scene — nešto što je tada predstavljalo novu dimenziju Händelovih londonskih opera.
Naslovna uloga napisana je za slavnog kastrata Giovannija Carestinija, čiju je virtuoznost Händel posebno istakao u arijama poput potresne „Scherza infida“ i briljantne „Dopo notte“. Upravo te dve arije danas pripadaju najpoznatijim stranicama celokupnog Händelovog operskog stvaralaštva.
Radnja je smeštena u srednjovekovnu Škotsku i počiva na ljubavi Ariodantea i princeze Ginevre, koju spletka vojvode Polinessa gotovo uništava. Prevara, ljubomora, pitanje časti i konačno razotkrivanje istine vode priču od pastoralne vedrine do duboke psihološke drame.
Iako je opera bila uspešna pri prvom izvođenju i doživela jedanaest predstava u premijernoj sezoni, kasnije je gotovo dva veka nestala sa scene. U 20. veku ponovo je otkrivena i danas se smatra jednom od najznačajnijih Händelovih opera.
Program
Georg Friedrich Händel: Ariodante, HWV 33
Opera seria u tri čina
I čin
Ljubav Ariodantea i Ginevre dobija kraljevski blagoslov, dok Polinesso počinje da kuje spletku koristeći Dalindinu ljubav prema njemu.
II čin
Polinessova prevara navodi Ariodantea da poveruje u Ginevrinu nevernost. Ginevra biva osramoćena i optužena, dok Ariodante tone u očaj.
III čin
Istina izlazi na videlo, Polinessova spletka je razotkrivena, Ginevrina čast obnovljena, a Ariodante i Ginevra ponovo sjedinjeni.
Koncertna verzija opere.
Izvođači
Umetnici
Predrag Gosta — dirigent
Sandro Rossi — kontratenor
Simone Pirri — barokna violina
Biografije i CV-ji
Predrag Gosta
Dirigent
Predrag Gosta jedan je od najsvestranijih dirigenata svoje generacije. Nastupao je na koncertima i festivalima širom Evrope i Severne Amerike, sarađujući sa orkestrima među kojima su London Symphony Orchestra, Russian National Orchestra u Moskvi, Državna akademska kapela „Glinka“ iz Sankt Peterburga i National Philharmonic u Vašingtonu.
Osnivač je i umetnički direktor ansambla na istorijskim instrumentima New Trinity Baroque, kao i New Belgrade Opera, Makris Symphony Orchestra i Orchestra of the Gwinnett Ballet Theatre u Atlanti. Autor je više od deset diskografskih izdanja, uključujući dva snimka sa London Symphony Orchestra.
Gosta vodi Beogradsku baroknu akademiju i Beogradski festival rane muzike, posvećujući značajan deo svog rada istorijski informisanoj interpretaciji baroknog repertoara i radu sa mladim pevačima i instrumentalistima.
Predavao je na Oxford College of Emory University u Atlanti, a trenutno je doktorski istraživač na Univerzitetu u Oksfordu.
Sandro Rossi
Kontratenor
Sandro Rossi je flamansko-italijanski kontratenor. Nakon studija violine i klavira diplomirao je dramske umetnosti na Institutu Herman Teirlinck, a potom studirao solo pevanje na Kraljevskom konzervatorijumu u Antverpenu kod Stephanie Friede i Guya de Meya, sa posebnim fokusom na barokni i oratorijumski repertoar.
Njegov operski debi bio je u ulozi Arbacea u istorijskoj obnovi opere Artaserse J. C. Bacha. Nastupao je u delima Purcella, Monteverdija, Vivaldija, Glucka, Prokofjeva i Händela, između ostalog sa Muziektheater Transparant, na Trentino Music Festivalu, Festivalu Valle d’Itria i La Petite Bande Summer Academy.
Godine 2023. debitovao je kao Orfej u Gluckovoj operi Orfeo ed Euridice pod dirigentskim vođstvom Sigiswalda Kuijkena, dok je 2024. pevao naslovnu ulogu u Händelovom Giulio Cesare sa Beogradskom baroknom akademijom. U sezoni 2025/26. debitovao je u Nemačkoj kao Ottone u Monteverdijevoj operi L’incoronazione di Poppea u Mecklenburgisches Staatstheater u Schwerinu.
Dobitnik je druge nagrade na takmičenju Concorso San Colombano 2023. godine i specijalne nagrade na takmičenju Vittorio Gentile 2021.
Simone Pirri
Barokna violina
Simone Pirri, rođen 1994. godine u Peskari u Italiji, počeo je da uči violinu sa tri godine. Diplomirao je sa najvišim ocenama na Konzervatorijumu „Luisa d’Annunzio“ u Peskari, nakon čega se preselio u London i posvetio istorijski informisanoj interpretaciji baroknog i klasičnog repertoara.
Na Royal Academy of Music studirao je baroknu violinu kod Nicolette Moonen i Simona Standagea. Godine 2014. osnovao je ansambl Rinnovatori, koji je dve godine zaredom osvojio Nancy Nuttall Early Music Prize i nastupao u okviru festivala Musica Antiqua Bruges i Festival Oude Muziek Utrecht.
Sarađivao je i na međunarodnom projektu Royal Academy of Music i Juilliard School posvećenom muzici J. S. Bacha, nastupajući u Bostonu, Njujorku, Lajpcigu i Londonu uz umetnike kao što su Masaaki Suzuki i Rachel Podger.
Nakon master studija na Royal Academy of Music nastavio je usavršavanje na Royal Welsh College of Music and Drama kod Rachel Podger. Pored rane muzike, interesuju ga improvizacija, popularna i elektronska muzika, aranžiranje i autorsko stvaralaštvo.
